Povijest njemačkog ovčara

 
Oko 1880 g na području Njemačke obitavale  su različite pasmine ovčara. Iako nisu bile zaštićene u smislu čistokrvnosti, bile su prilično definirane oblikom i naravi, a proizašle su iz potrebe tadašnjih pastira. To su bili psi iz područja Schwaebichera, Thurigena i Württemberga. Psi iz Schwaebichera bili su tamni, čupavog plašta, s nešto lakšim skeletom, a postojala je i varijanta s nešto kraćom dlakom.
              
Pas iz Schwaebichera                             Pas iz Thurigena kratke dlake
              
Pas iz Thurigena duge dlake                  Pas iz Württemberga
Psi iz Thurigena bili su mali i jaki sa sivim paležom te vrlo često s uspravnim ušima. Postojala je varijacija s kratkom dlakom, a druga s valovitom dlakom
Psi iz Württemberga bili su nešto veći i tromiji s padajućim ušima, s dobrim držanjem repa, a postojali su također u dva varijateta: jedan s kratkom i drugi s kovrčavom dlakom.


U prvim godinama 19 stoljeća pomalo se život mijenja radi novih tehničkih inovacija koje su uzrokovale promjene  života u poljoprivredi. Sve više se cijeni dobar ovčarski pas, a pritom se traži i estetski izgled, odvažnost i hrabrost.  Konjanički kapetan Max Emil Friedrich von Stephanitz u 34 godini života, napušta vojsku 1898. i posvećuje se standardizaciji njemačkog ovčara. 1899. godine osniva Društvo Verein für deutsche Schäferhunde (SV) i u suradnji s uzgajivačem  Arthur Mayerom postavlja standard njemačkog ovčara koji je prihvaćen u Frankfurtu. Poticaj za osnivanje društva nastao je prilikom izložbe pasa 22. travnja 1899. u Karlsruheu. Vrijednost standarda kao dokumenta dokazuje i njegovo opstojanje do 1957. kada su dodane preciznije odredbe koje su već bile poznate uzgajivačima.
Rodovsko stablo započinje sa psom Horandom v. Grafrathom upisanim pod brojem SZ-1, kupljenim pod imenom Hektor von Linksrhein rođenim 1.01.1895.g. (sin Kastora i Lene) iz uzgoja Sparwassera.


Stephanitz  je želio uz već postojeće morfološke karakteristike koje su proizašle iz postojećih originalnih pasmina posebno vrednovati moralne karakteristike koje se temelje na privrženosti, nježnosti, sigurnosti, budnosti, obrani, inicjativnosti i svojstvima čuvara.
Pasmina se ubrzano počela uzdizati. Slični psi su postojali i u susjednoj Francuskoj pa se često njemački ovčar nazivao i «Alsatian» ili alzaški pas – vuk. Takav naziv u Francuskoj i Engleskoj dobio je radi tadašnjih političkih razloga.
 
Pregled značajnijih godina u razvoju organiziranog uzgoja
Na inicjativu Stephanitza njemački ovčar se uključuje u rad državnih institucija pa su se 1902. osnovale i prve organizacije za policijske pse.
1902. osnovan je klub za njemačke ovčare u Švicarskoj
1904.  u S.V. donosi se zaključak da na izložbama mogu suditi samo članovi S.V-a.
1906 . odlučeno je da sudac može postati onaj koji je uz prethodni uvjet dokazao podobnost na pripravničkim ispitima, prethodno na tri a kasnije na šest ispita.
1909 . uvodi se novina odnosno nemogućnost upisa kupljenog psa pod novim imenom i nazivom uzgajivačnice kupca-uzgajivača
1911.  nedozvoljava se više upis pasa ako nisu upisani i roditelji u rodovničku knjigu.
1911.utemeljena svijetska udruga FCI (Federation Cynologuique Internationale) sa ciljem promicanja i zaštite čistokrvnih pasa
1912. osnovan klub za njemačke ovčare u Austriji
1913 . osnovan je prvi američki klub za njemačke ovčare.
Velika šteta za napredak pasmine je izbijanje prvog svijetskog rata, kad je S.V. gotovo prestao s radom. Njemački ovčar je postao ratni pas bez premca.
S prestankom rata 1918.  rad S.V. je nastavljen 1919.
Posljeratni period je poznat po velikoj inflaciji i padu valute te je 1920. donesena odluka da parenje vrijedi koliko i jedno štene.
1921.  u nastojanju za ograničenjem forsiranog uzgoja donosi se zaključak da u uzgoj mogu ići muške jedinke koje su ocjenjene s odličnim i vrlodobrim, a ženke s odličnim vrlodobrim i dobrim.
1921. uvodi se Ankorung – posebni pregled za odabir pasa u uzgoju koji se probno provodi tokom 1992.
1993. Ankorung uvodi se za mužjake i ženke.
Tok razvoja pasmine do današnjih dana
Parenje Horanda Grafratha sa ženkama nastaju prvi potomci. Od mnogobrojnih njegovih sinova važan je Hektor von Schwaben, prvak Siegera 1900-1901.  To je bio pas dobre građe i plemenitog izgleda. Sa ženkom Florom I von Karlsruhe daje psa Rolanda von Parka koji je po svojoj građi ličio na radnog psa i to s dugotvrdom dlakom koja se nasljeđivala po ženskoj liniji i nalazi se zastupljena u liniji Kloda von Boxberga. Sinovi  Hektora su i tri psa Heinz von Starkenburg ( Sonnenberg), Boewulf i Pilot III.  


Hektor vonSchwaben
Boewulf je plod parenja u srodstvu 2-3 na Horanda Grafratha, majka je Thekla I  von der Krone kćerka Horanda Grafratha. Boewulf je bio dobar prenosnik Horandove krvi. Najbolji sinovi su bili Jokel von Schwetzingen i Rolf Graf Montanus, dok su kćeri: Hella von Memmingen Siegerin 1902.-1903., Regina von Schwaben Siegerin 1904., Vefi von der Burghalde Siegerin 1905., Gretel Uckermark Siegerin 1906. ( ranije se zvala Gretel von Hoken Esp. Od svih tih ženki najbolja je bila Hella koja je sa psom Dewet Barbarosa dala prvaka u radu 1906. imenom Siegerfried von Jena Paradies, a iz kasnijeg legla daje prvakinju Siegera 1909. Ellu von Erlenbrunnen te sa psom Boewulf vom Kohlwaldom daje Siegera 1911. i 1912. Norberta vom Kohlwalda.


Boewulf vom Kohlwaldom
Zanimljivo je da Heinz von Starkenburg sa ženkom Bellom von Starkenburg daje u leglu jednog crnog štenca Rolanda von Starkenburg koji postaje Sieger 1906.-1907. Tu je došlo očito do mutacije u boji. Roland je bio prekrasan uzgojni pas tog doba. Imao je istu baku Luice vom Starkenburg po očevoj i majčinoj strani, a Horand von Grafrath bio je pradjed po očevoj strani i prapradjed po majčinoj strani. Stephanitz pak nije bio zadovoljan s njegovom naravi jer je bio previše razmažen. Unatoč takvoj zamjerci često je bio parnjak te se narav popravljala dobrim ženkama. Njime se postiglo poboljšanje oblika.
Liniju Starkenburg karakterizira dobra građa, markantna pojava, dobra pigmentacija, ali i nesigurnost u naravi.
Parenjem Rolanda von Starkenburg s već spomenutom ženkom Gretel Uckermark Siegerin 1906.  dobio se Hettel Uckermark prvak Siegera 1909.. Bio je pas dobre naravi i temperamenta, iako su pojedina mišljenja i oprečna. Naime smatralo se da je bio i pomalo nesiguran pas.
Liniju Uckermark karakterizira velika visina dobrih proporcija, korpuskularnost i dobra sigurna narav.
Moderni uzgoj karakterizira pas Erich von Grafenwerth ( S.V. Sieger 1920), sin od oca Alex von Westfalenheim i majke Bianke von Riedekenburg, odnosno unuk od djeda  Hettela Uchermarka i bake Bella von der Leine. Karakterizira ga proporcija mjera, skladan izgled i harmonija kretanja. Imao je pomalo valovitu dlaku. Velik utjecaj ima i baka Flora Berkemeyer s izrazito plemenitim izgledom i lijepom građom. Moglo bi se reći da je reprezentant linije Riedekenburg.
Liniju Riedekenburg karakteriziraju teži psi nasljeđe preko Rolanda vom Starkenburg, ali i psi plemenitog izgleda i dobre građe po ženki Flori von Berkemeyer.
1921. Njemački Sieger u Dortmuntu osvaja Horras von der Jüch sin Noresa von der Kriminalpolizei. Geri von Oberklamm, praunuk po majčinoj strani od Hettela Uckermarka i Flore Berkemayer, ujedno i unuk Flore po očevoj strani. Radi plašljivosti na pucanj dobiva u Dortmundu samo vrlodobru ocjenu. Bio je skladne građe, ali prekomjerne visine. Svoju liniju je prenosio preko sinova Astora vom Helmholza i Berola von Wohwinkela.


Klodo von Boxberg
Pilot III bio je nositelj linije ( preko svojih unuka Graf Eberhard von Hoken Esp) von Boll i Kriminalpolicei. Najbolji potomci Rolfa Grafa Montanusa bile su ženke.
1925. na Siegeru u Frankfurtu dolazi do preobrata u obliku i Sieger dobiva  Klodo von Boxberg. To je bio pas niže građe, čvrste naravi, lijepe pojave i odskakao je od oblika pasa koji su do tada pobjeđivali u Njemačkoj i bili visoki te više kvadratičnog oblika. Dakle, Klodo postaje jedan od najmarkantnijih sinova Ericha von Grafenwertha. Nastupa novo razdoblje novih oblika.
Najvažniji potomak Kloda je Utz von Haus Schütting visine 61,5 cm ( prvak Siegera 1929.), vlasnika Dr. Wernwr Funka drugog predsjednika S.V. Od vremena Utza je važilo pravilo da je crno žuta boja “in”, a siva “aut” i siva boja se javlja tamo gdje nema Utza. Utza su kritizirali radi nedostatka osobnosti i problema sa zubima. Utz Haus Schütting sa samo 32 legla dao je poželjan broj izvrsnih pasa


.Utz Haus von Haus Schutting
Nedostatak u naravi nastoji popraviti parenjem Kloda s Utzovom majkom  Donnom zum Reuer koja je nosila čvrstu narav, ali sa slabom pigmentacijom. Potomci Kloda Boxberga, sin Curt von Herzog Heden i unuk Odin von Stolzenfeles, nasljeđivali sudugu i dugo-tvrdu dlaku.
Sieger 1932. dobiva pas Hussan von Haus Schütting, sin Utza von Haus Schüttinga i majke Cor von der Sennhüte tj. unuk psa Nores von der Kriminalpolizei (predstavnik mlađe linije) i praunuk psa Horsta von Bolla koji je na svoje potomke često prenosio sivo žučkastu boju i visinu koja je bila 1910. vrlo često između 70-71 cm. Bio je loših proporcija i dobre naravi. Horst von Boll je potomak linije Graf  Eberhardvon Hohen Esp (Horandova linija) preko oca Munka von Bolla. Nores je 1920 godine povućen iz uzgoja radi zabrane parenja koja je bila uzrokovana negativnim osebinama potomaka, kao što je bljedunjavost, slaba pigmentacija i kratki repovi podložni upalama.


Horst v. Boll
Liniju Von Boll karakterizira visina, kvadratičnost, nedostatak pigmentacije, ali se prenosi dobra narav.
Liniju Kriminalpolizei karakterizira osjetljivost živaca nedostatak pigmenta i  greške u zubalu.
Jedan od kvalitetnih pasa predstavnik linije Kriminalpolizei je Tell von der Kriminalpolizei Sieger 1916. Njegovo porjeklo se nastavlja od  Horandove linije preko oca Siegera Luchs von KalsmuntWetzlar (1908.). Luchs je i otac njegovog polubrata i Siegera Wotan von Emstal (1910). Iste godine Siegerin je bila i njegova sestra Flora. Tell je nastradao kao policijski pas, ali je ipak dao Siegera Arna von der Eichenburg (1913.) Arno  se odlikovao dobrom naravi, ali je imao i visinu. S ženkom Blankom von der Urftalssperre, kćerkom Ericha von Grafenwertha, daje Siegera Donara von Overstolzena (1924.)
Proklamirani pas Sigera 1909. Hettel Uckermarkt, sin od Roland Starken Burga je predak nositelja pasmine VA Alfa Nordfelsena (1949) i njegovog potomka Mutza Palztierfarma (VA2/1966), sina od Heidi Haus Bickerte koja je kćerka od Gera Haus Elkemanna.Alf  Nordfelsen je dosegnuo uspjeh u zrelijoj dobi i pobjednik je Siegera 1955.. Bio je solidan, mršav i dobrih kuteva. To nasljeđe vidimo u Uranu Wildsteiger Landu.VA Rolf Osnabrücker Land (1950/51) i pobjednik 1955. Alf  Nordfelsen su primjeri uspješnog komplementarnog uzgoja.


VA Alf vom Nordfelsen, 1949, SZ/739163


VA2 Mutz von der Pelztierfarm, 1966, SZ/1122617 
Mutz Pelztierfarm  bio je primjerak srednje visine, s kompaktnom temeljnom strukturom i nešto svjetlijim paležom. Mutz Pelztierfarm je tvorio vrlo dobru kombinaciju s Quanto Wienarauom. Unio je dobre osobine za rad i muškost.Od njega potječu Auslese Igor Hylligen Born, Anderl Kleinen Pfahl (VA4,8-1974/1975), Wacker Eingsburg, Jalk Rheinhalle (VA7,9-74/75), odlični Quino Mönchberg, Dito Kurpfalzhalle, Jory Grone (SG1/1974) i Jonny Rheinhalle (V1-1973), njegov značajni sin koji se nalazi u potomcima Cella Römeraua (V3).
Osim toga od Hettela potiču produktivni psi nositelji pasmine u koje se ubraja Rolf Osnabrücker Land (VA 1950/51).


Rolf Osnabrücker Land (VA 1950/51)
Rolf Osnabrücker Land  postao je centar pasmine iz kojeg proizlaze važni nositelji razvojnih linija nasljeđa. Od Rolfa su potomci nositelji linija: Vello Sieben Faulen, Quanto Wienerau i Canto Wienerau. Važnost Rolfa je i u samoj prodici i njenoj vrijednosti na daljni prijenos genetske kvalitete što se pogotovo odnosi na dobru narav i zdravlje. Brat Racker Osnabrücker Land  (potpuno crn) je nositelj linije Dago Schloß Dahlhausena (VA1, 1968.); potomak Utza je Billo Oberviehland i daje potomka Hein Richterbach, a ovaj generira nove nositelje kao Ajax Haus Dexela (VA1, 1963.).
Od potomaka Rolfa spominju se:
Vello Sieben Faulen, sin od Lex vom Drei Kinder Haus i od Grille Sieben Faulen. Bio je primjerak velike visine (67cm) koji nije bio selekcioniran, odlične supstance dok je leđna linija okarakterizirana kao lagano zaobljena, a  boja plašta svijetlija. Dao je odlične parnjake velikog stasa i dobrog karaktera. Među njima se spominje vice-prvak Siegera Jalk Fohlenbrunnen, Bodo Lierberg (VA1,1967.) pretežno crne boje i brat Bernd Lierberg (VA3,1967.), te i zvrstan unuk Lido Wienerau harmonijske građe kao i mnoge druge lijepe ženke.